Osmijeh znači uspjeh

Pročitajte bilo koju dobru knjigu o uspjehu i međuljudskim odnosima i i moć osmijeha će biti barem pomenuta. Veoma mali broj ljudi se osmjehuje bez nekog naročitog razloga. Ako se osmjehujete, bićete u prednosti nad svima koji to ne čine.

Naučno je dokazano da, što se više osmjehujete, drugi pozitivnije reaguju na vas. Interesantna stvar u vezi osmijeha je to što kad ga uputite nekome ta osoba teško može da odoli a da vam ne uzvrati na isti način. Probajte!

 Alan i Barbara Piz, stručnjaci za međuljudske odnose, navode da su tokom 30 godina proučavanja prodajnog i pregovaračkog procesa ustanovili da osmjehivanje u pravo vrijeme, kao što je tokom uvodnih faza pregovora kada pregovarači odmjeravaju snage, proizvodi pozitivne reakcije na objema stranama stola, koje kasnije rezultiraju uspješnim ishodima i višom stopom prodaje.

Les Giblin u knjizi „Umeće vođenja razgovora“ iskren osmijeh poredi sa čarobnim štapićem budući da on istog trena budi prijateljska osjećanja u osobi kojoj je upućen. On navodi neke primjere „magije osmijeha“:

-Ukoliko nekome date iskren kompliment i pri tome se osmjehujete to će uvišestručiti kompliment.

-Zamolite nekoga za uslugu i osmjehujte se i on će osjetiti gotovo neodoljivu potrebu da vam to učini.

-Prihvatite dar od neke osobe i osmjehujte se i time ćete produbiti zahvalnost koju osjeća.

-Čak i onda kada morate da pribjegnete „oštrijem jeziku“ osmijeh će iz razgovora da odstrani žaoku.

-Kada sretnete nekoga prvi put i osmjehujete se ta osoba će imati osjećaj kao da vas poznaje cijeli život.

Dale Carnegi je u knjizi „Psihologija uspjeha“ cijelo jedno poglavlje posvetio osmijehu. Evo nekih njegovih preporuka i mudrih misli o osmijehu.

No što da radite ako vam nije do smješkanja? Savjetujem vam dvije stvari. Prvo: prisilite se na smiješak, kao što biste se prisilili na zviždukanje ili pjevuckanje neke vesele pjesmice. Ponašajte se kao da ste sretni, pa će vas to navesti da se osjetite sretnijim. Američki filozof i psiholog William James izrazio je to ovim riječima: „Čin naoko izvire iz osjećanja, ali su ustvari osjećanje i čin usko povezani, pa stoga voljnim usmjeravanjem djelovanja možemo indirektno uticati na osjećaje koji nisu direktno podređeni volji. Ako smo izgubili vedrinu duha, možemo je vratiti suverenom voljom na taj način da se ponašamo kao da smo vedri i zadovoljni.“

Svaki čovjek teži za srećom, a siguran put do nje sastoji se u obuzdavanju vlastitih misli. Sreća ne zavisi od vanjskih uslova, nego o našem unutrašnjem raspoloženju. Smisao našeg osjećanja sreće ili nesreće nije u stvarima što ih posjedujemo, u onome što jesmo i gdje se nalazimo, nego u našem odnosu prema svemu tome. Dva čovjeka mogu živjeti u posve istim prilikama, obavljati isti posao, posjedovati ista materijalna dobra i uživati isti ugled u društvu, pa će jedan ipak biti sretan, a drugi duboko nesretan. Zašto? Zato što se ta dva čovjeka razlikuju po svom odnosu prema svijetu.

Stari mudri Kinezi imaju poslovicu koju bi bilo vrijedno upamtiti: „Ko se ne zna smješkati, neka se ne igra trgovca.“ No, to se ne odnosi samo na trgovce. Vedar smiješak koristiće svakom ljudskom biću:

-Smiješak ništa ne košta, a mnogo znači.

-On obogaćuje one koji ga primaju, a ne osiromašuje one koji ga daju.

-Kratak je kao bljesak munje, ali zauvijek ostaje u sjećanju.

-Niko nije tako bogat da mu smiješak ne bi bio potreban, i niko tako siromašan da ga smiješak ne bi mogao  obogatiti.

-Smiješak unosi sreću preko kućnog praga, a zadovoljstvo u poslovne odnose. Smiješak je lozinka prijateljstva.

-Smiješak je odmor umornima, svjetlost malodušnima, a sunce žalosnima, lijek shrvanima.

-Nemoguće ga je kupiti, isprositi, posuditi ili ukrasti, jer izvire samo iz srca.

-Smiješak nikome nije potreban toliko koliko upravo onima koji nam ništa drugo ne mogu dati zauzvrat.

Stoga, želite li osvojiti naklonost ljudi i uspjeh u poslu kojim se bavite, zlatno pravilo glasi: smiješite se!

PR: pseudo- događaji

Pseudo-događaji su inscenirani, svrsishodno kreirani događaji koji imaju medijsku atraktivnost radi obezbjeđenja publiciteta. Pseudo-događaji se takođe kreiraju i za onu ciljnu javnost kojoj se organizacija obraća u internoj komunikaciji, kao što su npr. investitori, zaposleni, bivši zaposleni, članovi njihovih porodica, poslovni partneri,  predstavnici lokalne zajednice...

Među najčešće korištenim pseudo-događajima je konferencija za novinare. U ovu kategoriju spadaju svi događaji čiji sadržaj ima vrijednost vijesti: dani otvorenih vrata, konferencije, sajmovi, prijemi, razne proslave (jubileji, smotre, turniri), sponzorstva i slično. Ove događaje karakteriše brižljivo planiranje, odnosno svako odsustvo spontanosti u njihovom nastanku. Pseudo-događaji su uglavnom zanimljivi i atraktivni, imaju informativnu vrijednost za ciljnu javnost i njihovo kreiranje se plaća.

Prvi pseudo- događaj, smatra se, bio je intervju. U nedostatku svježih, pravih vijesti još 1719. u povodu smrti poznatog gusara Crne Ptice u bostonskom News-Letteru objavljena je vrsta intervjua s kapetanom broda. No, prvim pravim intervjuom s relevantnom javnom osobom o pitanjima od javne važnosti smatra se tekst novinara Horacea Greeleya objavljen 20. avgusta 1859. u listu New York Tribune koji je u Salt Lake Cityju intervjuirao Brighama Younga. U to vrijeme taj se žanr smatrao pseudo-događajem i nije vrednovan kao uzoran medijski sadržaj. (Valić Nedeljković, 2007)

Svaka organizacija koja drži do sebe nastoji da privuče pažnju javnosti organizujući određene pseudo- događaje, a sve radi kreiranja poželjnog imidža. Stoga je veoma bitno da organizacija uspostavi i razvija odnose s medijima, kao posrednicima između nje i ciljne javnosti, ali i medijima kao svojim stejkolderima.

Kao što znamo, područje rada odnosa s medijima je publicitet. Odnosi s javnošću organizacije poruke posredstvom medija komuniciraju besplatno, te se, stoga, moraju izboriti za vlastiti medijski prostor. Sadržaj poruke OSJ mora biti kvalitetan, odnosno poruka mora biti precizna, konkretna, argumentovana i vrijedna objavljivanja. Mada se radi o metodi nekontrolisanog medijskog plasiranja poruke, događaj o kojem komunicira poruka mora biti brižljivo isplaniran. Ovo prvenstveno stoga da bi mediji bili zainteresovani za događaj i informaciju o njemu plasirali kao vijest.

Dakle, uloga odnosa s medijima u organizaciji i jeste kreiranje medijski atraktivnih događaja radi stvaranje željenog imidža i komunikacije sa ciljnim javnostima. Prema tome, odnosi s javnošću, grubo rečeno, ne bi ni imali svoju svrhu bez stalnog nastojanja da se pažnja javnosti skrene na organizaciju. U prilog tome ide i činjenica da su se OSJ razvili iz medijske agenture.

Uloga prvih medijskih agenata bila je stvaranje priča o njihovim klijentima koje su objavljivane u štampi kako bi bio stvoren poželjan imidž. Mada je taj vid stvaranja publiciteta bio izvrstan dodatak šou biznisu, on je „doživio svoj zenit u svjetskoj promidžbi današnjih profesionalnih sportova.“  (Cutlip, Center i Broom, 2003)

 

U svakom slučaju, svaki događaj koji doprinosi željenom imidžu pa bio on stvaran ili insceniran, u odnosima s javnošću je opravdan. Jer, vratimo li se na početak priče, uloga OSJ u organizaciji i jeste upravo to: korištenje svih komunikativnih i kreativnih metoda kako bi se zadobila pažnja javnosti. Pseudo-događaji ne samo da su idealna prilika za to, nego se medijska strategija organizacije temelji upravo na njima.

Kako uputiti konstruktivnu kritiku

Kritiku UVIJEK počnite iskrenom pohvalom.

Evo jedne tehnike o kojoj priča Del Karnegi u svojoj knjizi „Kako osvojiti prijatelje i uticati na druge“ a odnosi se na efikasno kritikovanje koje neće izazvati ogorčenost: počnite kritiku pohvalom.

Pohvala mora biti iskrena ili neće dati rezultate!

Ali, ako osoba prvo čuje nešto dobro o sebi, imaće manje izražen odbrambeni stav i lakše će primiti kritiku koja će uslijediti. Potom, nakon što kažete ono što ste morali, na kraju ponovo recite nešto pozitivno.

Evo primjera: „Pero, ono čemu sam se kod tebe uvijek divila jeste spremnost na naporan rad i ponos koji imaš zbog projekata na kojima radiš. Zbog toga sam se donekle iznenadila što posljednji projekat nije dorastao tvojim uobičajenim standardima. Svima se to ponekad desi, a dovoljno dobro te poznajem da mogu da tvrdim da ti se više nikada neće desiti.“

Upravo ste Peri dali kompliment, a potom kritikovali ne njega, već njegov rad.

Dali ste mu do znanja da se to i vama dešavalo, tako da se ne osjeća usamljeno ili izdvojeno od drugih. Potom ste mu ponovo uputili kompliment, suptilno mu dajući do znanja da se od njega definitivno očekuje bolji rad.

Autor knjige „Vještina ubjeđivanja“ Bob Burg  potvrđuje da, bez obzira na situaciju ili okolnosti u kojima koristite ovu tehniku, ona će motivisati drugu osobu da ispravi svoje ponašanje. 

PR: krizni plan

Kriza predstavlja svaku situaciju koja prijeti integritetu i ugledu preduzeća, ima određenu medijsku pažnju i negativan publicitet.

Krizni komunikacijski plan precizira sve aktivnosti koje menadžment preduzeća i krizni tim trebaju preduzeti na saniranju posledica krize. Ovo uključuje i sve radnje koje prethode pojavi krize, kao što je provjera i ažuriranje kriznog plana. 

Krize se mogu podijeliti na: “prirodne krize, tehnološke krize, krize uzrokovane sukobom, krize uzrokovane zlonamjernošću, krize uzrokovane iskrivljenim vrijednostima upravljanja, krize uzrokovane obmanom, krize uzrokovane lošim poslovanjem uprave, poslovne i ekonomske krize.“ (Cutlip, Center & Broom, 2003: 389)

Z. Tomić krize dijeli na: nesreće i prirodne događaje (potresi, požari, poplave itd), krize povezane sa zdravljem i okolišem (epidemije, povrede, trovanja itd), tehnološki incidenti (kvarovi, hakerske provale), ekonomske i tržišne krize (recesija, nedostatak finansija), krize uzrokovane vrijednostima upravljanja (neetično i neprofesionalno ponašanje, protesti, štrajkovi), krize uzrokovane terorističkim, oružanim i osobnim napadima, krize uzrokovane zlonamjernošću (glasine, uznemiravanja, napadi u medijima itd). (Tomić, 2009: 28-34)

 Krizni komunikacijski plan sadrži:

•          definisanje kriza,

•          definisanje unutrašnje i spoljne javnosti,

•          formiranje kriznog komunikacijskog tima,

•          formiranje kriznog komunikacijskog centra,

•          formiranje informacionog centra,

•          imenovanje portparola,

•          definisanje medija,

•          definisanje javnih institucija,

•          definisanje poruka,

•          prenos poruka.

U vrijeme krize preduzeće mora da istinito informiše javnost putem medija, ne smije da izbjegava istinu, da laže i obmanjuje javnost. 

Krizni komunikacijski tim treba jasno da definiše aktivnosti koje će preduzeti, takođe i da precizira zaduženja svakog od članova tima koji treba prvenstveno da poznaje svoju oblast. 

Informacije u javnost treba da budu plasirane blagovremeno, ali da budu koordinisane u informativnom centru, te da komunicirati s medijima mogu samo za to ovlašteni portparoli. 

Krizni tim treba da ima na umu da je cilj komunikacije prije svega zaštita integriteta i ugleda preduzeća.

LITERATURA:

 Blek, Sem. (1997). Odnosi s javnošću. Beograd: Clio

 Cutlip, S, Center, A, Broom, G. (2003). Odnosi s javnošću. Zagreb: Mate

 Tomić, Zoran. (2009). Krizni komunikacijski plan. Mostar: Sveučilište u Mostaru 

Društveno odgovorno poslovanje

Kada posmatramo odnos organizacije i lokalne zajednice onda bi najprikladniji pristup ovoj temi bio ekološki pristup. Naime, pojam ekologije u odnose s javnošću su uveli Katlip i Senter još 1952. godine, slikovito objašnjavajući odnos između organizacije i njene okoline i naglašavajući njihovu međuzavisnost. „Organizacije ovise o svojoj okolini zbog dozvole za rad, personala, kapitala za rad i razvoj, slobode preduzimanja raznih pothvata te mnogih drugih stvari“. (Cutlip, Center, Broom, 2003: 220)

Dakle, za onu organizaciju koja je ekološki osvještena u navedenom smislu i koja prihvati javnu odgovornost za svoje poslovanje možemo reći da posluje prema načelima društvene odgovoronosti. Kada je u pitanju biznis sektor, to praktično znači da poslovna politika preduzeća, proizvodni proces, politika zapošljavanja, poštivanje ljudskih prava, uticaj na životnu sredinu, ulaganja u društvenu zajednicu (školstvo, zdravstvo, kulturu, sport) sve to zajedno određuje stepen društvene odgovornosti preduzeća.

 

Društveno odgovorno poslovanje, odnosno izgrađivanje dvosmjerne komunikacije sa lokalnom zajednicom i stvaranje atmosfere međusobnog uvažavanja i poštovanja, danas predstavlja ne samo potrebu nego i obavezu organizacija. Prednosti uspostavljanja kvalitetnih odnosa sa lokalnom zajednicom su zapošljavanje motivisanih radnika, unapređenje proizvodnje i prodaje, izgradnja pozitivnog imidža organizacije, uspostavljanje međusobnog povjerenja.