PR: krizni plan

Kriza predstavlja svaku situaciju koja prijeti integritetu i ugledu preduzeća, ima određenu medijsku pažnju i negativan publicitet.

Krizni komunikacijski plan precizira sve aktivnosti koje menadžment preduzeća i krizni tim trebaju preduzeti na saniranju posledica krize. Ovo uključuje i sve radnje koje prethode pojavi krize, kao što je provjera i ažuriranje kriznog plana. 

Krize se mogu podijeliti na: “prirodne krize, tehnološke krize, krize uzrokovane sukobom, krize uzrokovane zlonamjernošću, krize uzrokovane iskrivljenim vrijednostima upravljanja, krize uzrokovane obmanom, krize uzrokovane lošim poslovanjem uprave, poslovne i ekonomske krize.“ (Cutlip, Center & Broom, 2003: 389)

Z. Tomić krize dijeli na: nesreće i prirodne događaje (potresi, požari, poplave itd), krize povezane sa zdravljem i okolišem (epidemije, povrede, trovanja itd), tehnološki incidenti (kvarovi, hakerske provale), ekonomske i tržišne krize (recesija, nedostatak finansija), krize uzrokovane vrijednostima upravljanja (neetično i neprofesionalno ponašanje, protesti, štrajkovi), krize uzrokovane terorističkim, oružanim i osobnim napadima, krize uzrokovane zlonamjernošću (glasine, uznemiravanja, napadi u medijima itd). (Tomić, 2009: 28-34)

 Krizni komunikacijski plan sadrži:

•          definisanje kriza,

•          definisanje unutrašnje i spoljne javnosti,

•          formiranje kriznog komunikacijskog tima,

•          formiranje kriznog komunikacijskog centra,

•          formiranje informacionog centra,

•          imenovanje portparola,

•          definisanje medija,

•          definisanje javnih institucija,

•          definisanje poruka,

•          prenos poruka.

U vrijeme krize preduzeće mora da istinito informiše javnost putem medija, ne smije da izbjegava istinu, da laže i obmanjuje javnost. 

Krizni komunikacijski tim treba jasno da definiše aktivnosti koje će preduzeti, takođe i da precizira zaduženja svakog od članova tima koji treba prvenstveno da poznaje svoju oblast. 

Informacije u javnost treba da budu plasirane blagovremeno, ali da budu koordinisane u informativnom centru, te da komunicirati s medijima mogu samo za to ovlašteni portparoli. 

Krizni tim treba da ima na umu da je cilj komunikacije prije svega zaštita integriteta i ugleda preduzeća.

LITERATURA:

 Blek, Sem. (1997). Odnosi s javnošću. Beograd: Clio

 Cutlip, S, Center, A, Broom, G. (2003). Odnosi s javnošću. Zagreb: Mate

 Tomić, Zoran. (2009). Krizni komunikacijski plan. Mostar: Sveučilište u Mostaru