Sve je komunikacija

Suština čovjekove egzistencije i njegove socijalne prirode je komunikacija. Svi teoretičari koji su se bavili ljudskim komuniciranjem polaze od činjenice da čovjek ne može, a da ne komunicira. Iz velikog broja definicija kojima su brojni istraživači ove oblasti pokušali sažeti prirodu i funkciju komuniciranja, izdvojile su se, prema Fisku, dvije škole. Prva pod komunikacijom podrazumijeva „proces putem kojeg jedna osoba utiče na ponašanje ili mišljenje druge osobe“, a prema drugoj školi “komunikacija je proizvodnja i razmjena značenja“ i bazirana je na semiotičkim i kulturološkim analizama. (A.Bogdanić, Uvod u komunikologiju)

Dakle, ljudsko komuniciranje je prenošenje informacija korištenjem simbola, ali je i skup raznovrsnih procesa. Komunikacija pretpostavlja postojanje izvora informacije i komunikatora koji je sadržajno uobličava, šalje kroz određen medijum prema primaocu, radi ostvarenja određenog cilja. Karakteristike komunikacije su da je ona socijalni fenomen, da je interaktivna, izražava se simbolima, u službi je interesa i uslovljena je medijem kojim se komunicira.

Interpersonalna komunikacija se razlikuje od masovne, medijske, javne i organizacione komunikacije.

Interpersonalna komunikacija podrazumijeva svjesno ili nesvjesno slanje i primanje verbalnih ili neverbalnih poruka između dva, ili više neposrednih učesnika. Ona je i interaktivna, jer podrazumijeva angažman i komunikatora i primaoca poruke, za razliku npr. od medijske komunikacije, koja se odvija u jednom pravcu, odnosno komunikator ima samo određenu sliku o recepijentu. Sportski novinar se jezikom sa sportskim terminima obraća sportistima i ljubiteljima sporta.

Interaktivna komunikacija se odvija verbalno ili neverbalno, dakle, govorom, mimikom, gestovima, pismom, slikom ili tonom. Kanali kojima se odvija komunikacija mogu biti, u zavisnosti od čula kojima se šalje/ prima poruka: auditivni ili vokalni, vizuelni, taktilni, olfaktorni, termalni i gustatorni. Prvi kanal spada u obje kategorije, dok su svi ostali neverbalni komunikacioni kanali.

Savremeni komunikolozi posebnu pažnju posvećuju proučavanju neverbalne komunikacije, odnosno govoru tijela, i njegovoj primjeni u medijskoj komunikaciji, posebno na televiziji.

Komunikaciji zbog njenog socijalnog i društvenog značaja treba posvetiti punu pažnju izučavajući komunikologiju i stalno učeći komunicirati.